Problem

Tekstilna industrija danas je jedan od najvećih zagađivača okoliša. Pri tome ne mislimo samo na proizvodnju tekstila, već i samu potrošnju gdje proizvodimo otpad (procjenjuje se da u Hrvatskoj godišnje proizvedemo 135 000 tona tekstilnog otpada). Najveći izvor tekstilnog otpada su kućanstva. Smatra se da je prosječan vijek trajanja odjevnih predmeta oko 3 godine, nakon čega se ta odjeća baca.

Odjevnim predmetima mogu biti potrebne stotine godina da se razgrade. To je doista alarmantna situacija koja je svakim danom sve veća i ružnija.

Nerecikliranje odjeće povećava proizvodnju odjeće, a time i zagađenje za sve nas.
Na primjer, pamuk. Proizvodnja pamuka uništava poljoprivredna zemljišta i zagađuje vodotok. 22.5% svih insekticida i 10% svih pesticida koji se utroše na godišnjoj razini koristi se kod uzgoja pamuka. Možda je teško za povjerovati, ali proizvodnja samo jedne pamučne majice zahtjeva 150 grama pesticida. Bljak! Da stvar bude još gora, pesticidi prodiru u naše podzemne vode, truju ptice, pčele, ostale životinje, poljoprivrednike i posljedično sve nas.

Jednako loše, boje za tkanine, od kojih većina sadrži teške metale, također su poznate kao štetne. Mislite da je to sve? Nije.

Sintetički poliesteri i najlon nisu ništa bolji ili sigurniji. Izrađuje ih se od naftnih derivata, nusprodukata pri rafiniranju nafte što povećava naše potrebe i ovisnost o nafti te povećava štetno zagađenje koje nas sve pogađa.

Najbolje da tu stanemo s nabrajanjima...